The Assistants

U jednoj od posljednjih epizoda treće sezone serije Suits jedan od glavnih protagonista Mike Ross suočen je s bolnom istinom. Mike je lažni odvjetnik s lažnom diplomom s Harvarda zaposlen upravo kao odvjetnik u velikom njujorškom odvjetničkom društvu. Nakon što je riješio još jednu veliku parnicu u svoju korist biva pozvan na razgovor kod direktorice tvrtke. Nakon kurtoaznih pohvala Ross je upozoren da iz službene papriologije sa suđenja mora ukloniti svoje ime i da će na razgovor s novinarima koji žele pisati o slučaju ići njegov mentor i šef Harvey Specter. Naime, direktorici je jasno da se lažni odvjetnik nikako ne smije izlagati u javnosti, a to znači i da svjetla reflektora, ma koliko god slučajeva riješio u svoju korist, nikada neće biti usmjerena na njega. Od tog trenutka Ross shvaća ne samo da su svjetla velike pozornice i branše u kojoj se vrte milijuni dolara rezervirani za nekog drugog nego i da je njegova tajna lažnog odvjetnika i lažne diplome uteg njegovim ambicijama i karijernom napretku.

Košarkaški klub je organizacijski poput odvjetničkog društva. Predsjednik, vlasnik, direktori i glavni trener su viši partneri. Igrači su klijenti oko kojih treba titrati jer se oko njih sve vrti. A onda negdje u pozadini, daleko od svjetala reflektora stoje oni o kojima se često ništa ne zna a koji šute, rade svoj posao i čine most između glavnog trenera i igrača. To su pomoćni treneri. Oni su rudari u odijelima, mike rossovi košarkaškog kluba. Naravno, ne u smislu Rossovog prevarantskog statusa nego uloge. Asistenti su konstantno na usluzi glavnom treneru i igračima. Treba ostati duže nakon treninga i dodavati lopte igračima? Može. Treba odmah nakon utakmice dostaviti scouting report s iste? Nema problema. Treba voditi trening? Može i to. Boriti se s nezadovoljnom svlačionicom ili dadiljati igrače? Daj to asistentima. Sudjelovati u planiranju strategije za utakmicu? Tu su. Zapamtiti protivničke akcije i komunicirati s igračima i trenerom tijekom utakmice? Može.

Rossovim ambicijama i progresu u karijeri na putu stoji njegova tajna i neizvjesnost hoće li biti otkriven i što će biti onda. Pomoćni treneri uglavnom nemaju prvi problem, ali imaju drugi. Ispred njih je neizvjesnost hoće li godine rudarenja i obavljanja najrazličitijih zadataka iz najrazličitijih oblasti ikada biti prepoznato i nagrađeno. Nema dileme da većina njih ima ambiciju doći pod svjetla reflektora i izaći na veliku scenu u roli glavnog trenera. Nekima se vrata pozornice otvore odmah, nekima nakon godina rudarenja a nekima nikada. Oni koji uspiju, suočavaju se s novom neizvjesnošću – popuniti cipele glavnog trenera. Godine rada nazovi prljavih poslova tada bi trebale doći na naplatu. Garancije da će do toga doći su apsolutno nikakve a na kocki jako puno toga.