Ovog puta, jedan istorijski putopis. Uz to, veoma ličan. To je ona nedokučiva tačka u kojoj se objektivne činjenice sreću sa subjektivnim doživljajem. Sudaraju, prepliću, dopunjuju.
U prethodnom tekstu na ovom mestu napisah nekoliko redova o Bolonjskom ustanku 1874. u sklopu pripovesti o životopisu Mihaila Bakunjina. To me dovede do današnje teme. Asocijativnost je čudo.
Iskreno, godinama sam prema Bolonji gajio averziju. Vladavina Komunističke partije Italije u tom italijanskom gradu učinila je da se u meni razvije nedopustiv stepen negativnosti. Okolnost što je predstavljala bastion levičara i levičarstva značila je više od činjenice što je baš u Bolonji osnovan prvi univerzitet u Evropi. O gradu, ruku na srce, nisam ni razmišljao.
A onda sam otputovao u Bolonju i zaljubio se na prvi pogled.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se












