Ivan Perišić, i dalje je to razmjerno lako zaboravljeno, obožava odbojku na pijesku. Toliko je, naime, obožava da je tamo 2017. i formalno zaigrao na FIVB-ovom izdanju Volleyball World Toura u Poreču u paru s Nikšom Dell’Orcom; njegov je nastup načelno tada bio više revijalnije prirode, pošto je svoj utržak s turnira donirao Hrvatskom odbojkaškom savezu za razvoj odbojke na pijesku, ali i u matičnom Omišu je nerijetko viđen kako odigra meč onako, za dušu.
Važan je to detalj ako želite ljudima objasniti kako čovjek onako primi jednu ‘bunarenu’ loptu i u skoku je, u pirueti, savršeno spusti na nogu suigrača – u sinoćnjem konkretnom primjeru Petru Musi – za tako fenomenalnu asistenciju.
Bila je to doslovno posljednja sekunda prvog poluvremena; Hrvatska je u etapama pomladila ekipu, ali neke navike teško iščeznu. Englezi su dvaput poveli, i teško je reći koji je njihov gol ujedno podrazumijevao i veću grešku hrvatske obrane. Ali, Hrvatska se isto tako dvaput vraćala iz tih grešaka, i to golovima za koje je teško reći koji je bio atraktivniji.
I kada se Perišić vinuo zrakom kao da je u pola odskoka na mreži na omiškoj Punti, a Musa sjajno na ‘svom’ domaćem travnjaku u Dallasu poravnao u zadnjem napadu, činilo se da je momentum u potpunosti okrenut ka Hrvatskoj. Nešto što, uostalom, i dalje itekako traumira mnoge: prve Engleze, još tamo od 2018.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
