Minimaks je osamdesetih imao jednu šovinističku dosjetku o tome kako je posjetio Zagreb. Vic je malo dug, pa ćemo ga skratiti. Uglavnom, govorio je, dođem ja u Zagreb, dođem ja, dođoše svi, bla-bla, odem ja na stadion, odoše svi, sednem ja, sedoše svi, bla-bla… ustanem ja – ustaše svi!
No, minulih je mjeseci – barem ako slušamo energičniju hrvatsku ljevicu – za dio javnosti vic skoro postao stvarnost, čemu je povod bilo pola milijuna ljudi na Thompsonovom zagrebačkom koncertu.
„Ovoga trena fašisti odlučuju o nama! Izlile su se sve septičke jame u kojima su ustaše i fašisti živjeli pritajeno desetljećima“, kazala je Dalija Orešković. „Mora mi smeće fašističko dan pokvarit… povezivanje s fašizmom i nacizmom šteti Hrvatskoj, a to ne rade domoljubi nego neznalice“, kazao je Krešo Beljak, referirajući se na Thompsonov nastup.
Takvih je izjava i analiza bilo mnoštvo.
S desnice je odgovor bio isti: širite moralnu paniku, ustaše vam se priviđaju. Rasprava je vođena na temelju dojmova. Nitko nije proveo sociološko istraživanje. Izuzetak su – nevjerojatno! – bili seizmolozi.
Pored HTV-a su prije koncerta postavljeni seizmografi kako bi se izmjerilo koja pjesma izaziva najjači potres. Na čuđenje javnosti, to nije bila „Bojna Čavoglave“ za „za dom spremni“, već „Geni kameni“, čija je izvedba na 3,3 kilometra udaljenom Prisavlju izazvala snažno drhtanje domovinskog tla.
Ta je pjesma, himna violentnih Dinaraca kako bi rekao Cvijić, izazvala najjači sinkronizirani skok. Kolektivna emocija prenijela se u tlo kao seizmički val. „Geni kameni“ nisu Schumanova „Ljubavna sanjarenja“, ali nije ni ustaška pjesma. Seizmografi, dakle, nisu odgovorili na pitanje – kuda to ide zemlja Hrvatska? Koliko je točno proustaša bilo na Thompsonovu koncertu?
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
