Malo ko se u Klaksvíku može sjetiti koji je tačno bio dan. Tamo na Borđoyu, najsjevernijem otoku od svih farskih, kao i na svakom od njih ukupno 779, odnosno 18 najvećih i relativno ozbiljno naseljenih, svaki je zimski dan isti. Svaki je siv i tmuran i hladan. I kišovit i vjetrovit. I za većinu svaki je radni, jer riba ne zna ni za petak ni za svetac. Riba nikog ne čeka. Bilo je to nekada u ranu zimu, možda i malo prije Božića – ili bješe to iza Nove godine? – ma zapravo nije ni važno kada je bilo, ali svi pamte da im je izmamilo veliki osmijeh. Većina je vjerovatno i pomislila da je blesavi Tummas noć ranije zaglavio u lokalnoj kafani, da je opet pretjerao s pivom, jer počesto mu se u zadnje vrijeme to znalo desiti.
“Mikkjal je tu jer imamo iste ambicije”, rekao je to jutro, prije skoro devet godina – ispostavit će se 11. novembra 2014. – dugogodišnji predsjednik Klaksvíkar Ítróttarfelaga Tummas Lervig, predstavljajući novog trenera, 39-godišnjeg Mikkjala Thomassena.
“Mi ćemo postati prvi klub u istoriji Farskih Ostrva koji se plasirao u grupnu fazu jednog evropskog takmičenja!”
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
