MUST READ Psihologija

Da li je anestezija društveno prihvatljiva?

Najveća iluzija čoveka danas nije to što veruje u izmeštanje i beg, već što veruje da je to život. Kretanje bez smisla ne vodi slobodi, već umoru. A umor, kad se dovoljno ignoriše, postaje način života

Ilustracija / VP/AI
дец 28 2025, 05:06

Podeli

Lakše je otići nego ostati.

Lakše je promeniti prostor nego smisao.

Lakše je izbegavati nego suočiti se.

Poslednjih godina, gotovo neprimetno, razvio se jedan osoben vid odbrane od svakodnevice. Odbrojavamo sate do putovanja, do produženog vikenda, do kratkih izmicanja iz sopstvenog života. Krunimo bezimene, nikad upamćene dane kako bismo dočekali redak beg iz sopstvenog života. Trpnja je uvek podnošljiva kad nam se čini da ima rok trajanja. Znamo da ćemo se na nekoliko dana izmestiti, promeniti vazduh, ritam i pogled kroz zamagljeni prozor sobe. Poigravamo se nestrpljivom nadom iščekivanja nadolazećeg, novog i željenog. Večiti komad deteta u odraslom čoveku.

I zaista, u tom kratkom prekidu osetimo olakšanje, kao da se nešto promenilo. Kao da smo postali neko drugi. Da smo lagani, što bi mnogo mlađi od mene rekli. A onda se, gotovo neprimetno i bez muzike za ispraćaj, vraćamo istim odnosima, istim obrascima, istim unutrašnjim razgovorima. Da čekamo novo odbrojavanje. Listanjem fotografija i ponavljanjem istih uspomena različitim ljudima, kratki izlet iz života produžavamo za još koji dan.

Putovanja sama po sebi nisu problem. Naprotiv. Nisu ni jedini način samozavaravanja begom. Problem nastaje onda kada kretanje postane zamena za promenu. Kada nas sam čin izmicanja od sopstvenog života umiri dovoljno, pa zanemarimo sva neprijatna pitanja koja nas po povratku sačekaju.

U Kamijevoj priči “Preljubnica”, žena na trenutak izlazi iz sopstvenog života. Susret sa drugim prostorom, drugačijim nebom i tišinom donosi joj dah slobode i slutnju da je moguće drugačije postojanje. “Otvarala se noći, samoći, tišini, zvezdama.” Povratak je, međutim, brz i tih. Vraća se mužu, izvoru svoje unutrašnje pustoši, dok on čak i ne primećuje ništa, jer se, spolja gledano, zaista i nije dogodilo ništa. Sve što se dogodilo, unutra se dogodilo.

Mnogi se, uprkos stalnom kretanju, vraćaju uvek tačno tamo gde su već bili kad su kretali. Pre ili kasnije bićemo primorani da ne menjamo samo scenografije iste predstave, a tada će nas neminovno sačekati pitanje zbog kojeg smo se uopšte i pokrenuli. To pitanje obično ostaje bez odgovora

Registruj se i čitaj POTPUNO BESPLATNO Velike priče tokom praznika. Akcija traje od 25. decembra do 7. januara. Od Božića do Božića. Sve što ti treba je mejl!

Velike price