Velika priča: Željava, tajna objekta 505

Kraj: 16. maj 1992. u 5 časova i 53 minuta…

Prilike na aerodromu Bihać u proleće 1992. godine sve više su podsećale na Sajgon 1975. godine - avioni sa istoka su iskrcavali pešadiju, a na bezbedno su odlazile porodice starešina JNA. Bližio se trenutak odluke šta učiniti sa aerodromom, jer Beograd je bio glavni grad nove države tzv. treće Jugoslavije, a Bihać je bio negde tamo daleko...

Bihaćki aeorodrom, ponos Titove avijacije, danas / Foto Dimitrije Ostojić
avg 02 2025, 05:00

Podeli

PETI I POSLEDNJI DEO ekskluzivne reportaže Aleksandra Radića o aerodromu “Željava”, nekada najvećem podzemnom aerodromu Jugoslovenske narodne armije koji je građen kod Bihaća. Svi nastavci dostupni su  OVDE.

Fotografije: Dimitrije Ostojić i arhiva JNA

***

Prilike oko aerodroma Bihać bile su najblaže rečeno složene, jer su Hrvati iz nekoliko mesta u okolini dobili naoružanje i pripremali su se za borbe. Komunikacija Bihać-Karlovac i veza sa komandnim mestom 5. vojne oblasti na poligonu Slunj stalno je bila ugrožena. Preventivno 8. do 10. oktobra delovi 63. padobranske brigade, ojačani tenkovskom četom T-55A i nešto pešadije, očistili su okolinu mesta Vaganac i Drežnik Grad do mesta Grabovica, gde je u hotelu bila hrvatska policijska stanica.

Piloti raznih nacionalnosti izvršavali su zadatke, ali neki od njih odlučili su se da promene stranu. Rudlof Perešin iz 352. eskadrile 25. oktobra poleteo je avionom L-14i i sleteo na aerodrom Klagenfurt u Austriji.

Avion je ostao na dugogodišnjem čuvanju u austrijskom vojnom muzeju, a Perešin je leteo na hrvatskim MiG-21 do 2. maja 1995. godine kada je stradao posle pogotka u njegov avion iznad Gradiške.

Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price