Veče se spušta na Vašington. Bela kuća je u opsadnom stanju. Svuda su novinari, agenti tajne službe, generali, savetnici. Žamor je sveprisutan, osim na jednom mestu. U Ovalnom kabinetu je sumnjivo tiho. Sat pokazuje 18.01. Ponedeljak je, 22. oktobar 1962.
Predsednik SAD Džon F. Kenedi sedi zavaljen duboko u kožnoj stolici, bled i ukočen. Savetnici šapuću iza zatvorenih vrata. Dr Maks Džejkobson, slavni „Doktor Feelgood“, ulazi žurno, odlučno, verni maleni metalni kofer mu je u ruci. Asistenti obaraju pogled. Predsednikov zvanični lekar doktor Barkli, do tog trenutka uz JFK-a, sa rukom kojom mu opipava puls, pri jednom pogledu na pridošlicu, uvređeno ustaje i odlazi bez reči.
Nijednu reč neće reći ni predsednik. Samo podiže rukav. Igla ulazi u venu. JFK se trgne, uzdahne, kao da je na trenutak udahnuo život.
Za manje od sat vremena, stajaće pred kamerama, dok sad pak ceo svet zadržava dah.
Tog dana je Kenedi u 19.00 časova po lokalnom vremenu održao svoje istorijsko televizijsko obraćanje američkoj naciji, povodom Kubanske raketne krize, obznanivši otkriće sovjetskih nuklearnih raketa na Kubi, i najavio američki odgovor – pomorsku blokadu ostrva. To je bio prelomni trenutak Hladnog rata – početak najopasnijih 13 dana u savremenoj istoriji.
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se