Jebite se devedesete
Možda nijedna misao ne opisuje moj tadašnji život kao ono što je u kameru izgovorio slučajni prolaznik u Mostaru ’92. ili ’93. „Ne znam što bih više volio, da završi rat ili ’Santa Barbara’“
Možda nijedna misao ne opisuje moj tadašnji život kao ono što je u kameru izgovorio slučajni prolaznik u Mostaru ’92. ili ’93. „Ne znam što bih više volio, da završi rat ili ’Santa Barbara’“
To zvuči banalno, ali je još banalnije da će neke od tih klinaca skinuti nečiji metak ili će mu kuću oduvati raketni projektil

Sindikat kriminalaca ovdje žilavo djeluje desetljećima

Kraj rata na pomolu...

Ima li smisla da ginemo u eventualnom ratu kad umjesto nas – a u naše slavno ime – mogu ginuti neki drugi ljudi?
Svi ovi ljudi oko nas su potencijalni sveci, i potencijalni Hitleri

Udarili su Rusi od 29. decembra od Lavova do Odese i Harkova sa svim raketama i dronovima dometa dovoljnog da se pogodi cilj daleko iza linije fronta
Žrtve direktnog ubijanja bile su najmanje brojne, ali zato su brojevi žrtava ukupnih posledica rata uvek bili daleko veći
Sjetimo se samo Marka Miloševića...

Resursi su naša (Velika) priča. To je priča onih koji su doživeli ratove, izbeglištva, logore, gubitke članova porodica, komšija i prijatelja, zlostavljanja u detinjstvu, fizičko i seksualno nasilje, društveno nasilje, poplave, zemljotrese, pandemiju i finalno masovna ubistva u „Ribnikaru“, Mladenovcu, Norveškoj i Americi