Ja, Argentinac

U nedjelju 19. novembra 35.844.334 argentinska državljana (i ovaj koji ovo ovdje potpisuje, rođen u gradu Buenos Airesu), od 44,5 milijuna koliko ih ima, pozvana su na drugi krug predsjedničkih izbora između kandidata vladajuće peronističke stranke, ali i čelnika pokreta “Juntos por la patria” (Zajedno za domovinu), ujedno i ministra ekonomije Sergia Masse (treći u posljednjoj vladajućoj garnituri) i libertarijanca osebujnog karaktera Javiera Mileija, čelnika pokreta ”La libertad avanza” (Sloboda napreduje), člana parlamenta posljednjih dviju godina koji je govorio kako je neprijatelj državnog aparata, a na političke skupove u kampanji dolazio mašući motornom pilom, znakom da kani žestoko srezati državni aparat što bi se moglo prevoditi i ovako: od 18 postojećih ministarstava kani zadržati njih tek osam.

Elem, premda su ankete, koje su odreda promašile, govorile da su kandidati izjednačeni, Milei (majka mu se preziva Lucić) potukao je Massu s osvojenih 57,7 % glasova prema 44,3 % koliko ih je osvojio Massa. Izlaznost na izbore, koji su u Argentini obvezni, bila je 76,3 %, a poništenih glasova je bilo 1,6 %.

U Argentini sam nedavno boravio, od 2. do 15. novembra, djelomice kao pratnja delegacije Srpske pravoslavne crkve koju je predvodio patrijarh Porfirije, koji je pohodio tamošnje vjernike, sveštenstvo, monahe i monahinje pristigle iz cijele eparhije sa sjedištem u Buenos Airesu, a koja obuhvaća cijelu Južnu Ameriku i dobar dio Srednje Amerike, pa sam potom, o vlastitom trošku, produžio boravak kako bih proučio političko i društveno stanje moje rodne zemlje i posjetio rodbinu koju imam u Buenos Airesu i u patagonijskim krajevima.

Dojam s kojim sam se vratio s puta je sljedeći: bio sam gotovo siguran da je veći broj glasača željnih prekida s katastrofalnom politikom peronista i galopirajućom korupcijom i inflacijom, pa makar to značilo, metaforički, baciti se u ponor a da se ne zna je li padobran u dobrom stanju, hoće li se otvoriti ili će svi ti glasači tresnuti o tlu, nego što ih je bilo onih vezanih za peronizam, za socijalne programe, za kontinuitet, a protiv ”luđaka” kako zovu Mileija.