Siniša Mihajlović i Thiago Motta
Sport

Svaka sreća ima svoju tugu

Bologna je, čitav grad, nogometna kulisa. Pozornica velikog čuda za sve one koji su ga zaslužili čekajući

Siniša Mihajlović i Thiago Motta Siniša Mihajlović i Thiago Motta / Michele Nucci / LaPresse / Profimedia
maj 31 2024, 05:00

Podeli

Pier Paolo Pasolini, osim što je bio jedan od najpoznatijih talijanskih spisatelja i režisera u periodu nakon Drugog svjetskog rata, bio je i veliki nogometni fanatik. Rođen u Bologni, iz grada je silom prilika u Rim odselio još kao dijete, uslijed teških okolnosti u kojima se našla njegova obitelj. Međutim, u grad se vratio prvom prilikom, već kada je upisivao srednju školu. Godinama kasnije, u intervjuu kojeg je već kao etablirani autor dao za Paese Sera, Pasolini se – kako je to često s njim bivalo – neminovno dotaknuo tog fragmenta svog fanatizma, gdje je nogomet nazivao i ‘posljednjim svetim ritualom našeg doba’. „Nije presudno gdje se rodiš“, objasnio je Pasolini svoj koncept postajanja navijačem, što je opisao kao ‘dječja bolest koja traje čitavog života’. „Ono što je tu presudno je gdje prvi put dođeš u doticajem s nogometom, gdje ga po prvi put zaigraš“.

Pasolini je svoju ljubav spram Bologne tako ovjerio šutajući loptu s prijateljima iz ulice po zidinama Palazze Caprare, koristeći renesansno zdanje tek kao golove. Sama Bologna je prepuna tih impozantnih i bitnih lokacija, a ogroman dio njih – kako je i red – u svoje je zidine utkao i dio nogometne povijesti. Piazza Maggiore, srce Bologne koju zovu i Piazza Grande, mjesto je koje je samo u posljednjih mjesec dana izgaralo u euforiji tisuća okupljenih navijača koji su, baš kao i sam Pasolini, sebi ‘presudili’ šutajući loptu negdje po ulicama i zidinama tog prekrasnog grada. Palazzo del Podestà prošlog je tjedna ponovno nadgledala more navijača s bakljama i zastavama , koji su obilježavali ono što je još donedavno djelovalo kao nezamislivo, povijesti unatoč: njihovu Bolognu kao dio same europske nogometne elite.

I daleko od toga da je to jedina lokacija vezana uz ovaj konkretni podvig. Svaka sreća na svom putu ima i svoju tugu, a Bolognin senzacionalni put do plasmana u Ligu prvaka kroz vrh Serie A nakon točno 60 godina krenuo je upravo tako. Kada je 2019. Siniša Mihajlović po drugi put došao u grad da kao trener preuzme klub Bologna je bila na pragu ispadanja iz Serie A; Miha ju je tada prvo spasio tako što je nabrao čak 30 bodova iz 17 utakmica po njegovom dolasku, a onda ju je i pogurao čak i do praga plasmana u europska natjecanja. Na kraju je malo nedostajalo za taj nevjerojatan podvig, prije nego što će se Miha morati posvetiti taktiziranju protiv proklete boleštine. Taj prgavi grad zavolio ga je kao da je Siniša svoje čuvene slobodnjake uvježbavao ‘razarajući’ kao klinjo zidine Caprare, umjesto ograde po sokacima Borovog Naselja. I kada se razbolio, čak su i oni najtvrđi komunisti među navijačima, kojih u Bologni i ne nedostaje – jer, ne zovu je povijesno nizašta Crvena Bologna – kriomice ulazili u baziliku San Luca, kako bi ipak pokušali isprositi neki kompromis za Mihino zdravlje. A onda bi, zajedno sa samim igračima, dolazili slaviti pobjede pod prozor njegove bolesničke sobe u klinici Sant’Orsola, učinivši i nju tako jednom od gorko-slatkih nogometnih lokacija grada.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price