Što je život nego tuga, veselje, siromaštvo i Napoli?

U Napulju sam bio sam jednom, prije šest godina, ali sasvim dovoljno dana da shvatim magičnu privlačnost tog grada. Uostalom, imao sam sve preduvjete da i mene obuzme zaluđenost tim nestvarnim gradom i njegovim strastima. Ionako sam obožavao nogomet, Maradona mi je bio ikona djetinjstva, rodio sam se u temperamentom sličnom Mostaru koji je imao jednako fanatičan odnos čitavog grada i njegovog kompletnog stanovništva, a ne samo navijačkih skupina, prema Veležu.

Također sam se od najranijih dana zarazio Hajdukom, a potom i u dvadesetim godinama doselio u Split, grad po svemu sličan Napulju, a posebno po religijskom kultu kojeg je zauzimao i zauzima Hajduk. Zavolio sam još prije toga filmove, a nakon toga i knjige Paola Sorrentina. I inače sam volio mitologije gradova i strastveni ulični život Mediterana, ostajući zaljubljen u taj prostor, onako kako je u njega bio zaljubljen Predrag Matvejević.