Kada je u decembru prošle godine Thomas Müller produžio ugovor s Bayernom do ljeta 2025., bilo je to i svojevrsno iznenađenje. Dugo se pričalo da je njegov odnos s Thomasom Tuchelom daleko od zdravog, a mnogo duže da ga neki od najmoćnijih ljudi Bayerna zapravo ne vole i da bi mu rado vidjeli leđa. Do tog trenutka on je skupio 18 nastupa u sezoni, ali samo sedam njih bili su u početnih jedanaest i njegova minutaža bila je skoro svedena na puki komadić rotacije, odradivši tek 705 minuta na terenu, što nije ni 40 po utakmici. Ali nakon što je ovaj 34-godišnjak stavio potpis na još jedan navodno 20 miliona eura vrijedan ugovor, ispadale su bombone iz usta na sve strane. Müllera su, dakako, hvalili saigrači, hvalio ga je i Tuchel, a Bayernov CEO Jan-Christian Dreesen zaključio je kako Müller “ostaje M u ‘Mia san Mia’. Herbert Hainer je otišao korak dalje i rekao da je Thomas za Bayern ono što je Frauenkirche Minhenu – valjda misleći na simbol, a ne na poznatu ali staru nekretninu.
Thomasove riječi, s druge strane, na prvu su djelovale mnogo jednostavnije, prostije i izgledalo je da su kroz službenu komunikaciju kluba, koju su onda prenijeli novinari, provučene čisto reda radi. A možda je rekao mnogo više nego što smo svi čuli.
Jer Müller je prvo zaključio da je “sretan da se put u Bayernu nastavlja”, ali i da želi “uraditi svoj dio da osigura da tim, ali i klub ostane uspješan”, jer mu je “važno da bude temelj i pomogne usmjeriti tim u pravom pravcu”.
I zapravo je to što Thomas Müller, na ovaj ili onaj način, već godinama radi. I zapravo ga to čini najvažnijim igračem Bayerna već tako dugo.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
