Nismo više prvaci svijeta

Nekoliko puta godišnje otac me vozi na aerodrom i svaki put dok čekamo zeleno svijetlo na križanju Tivolske i Celovške ceste istim mi riječima priča istu priču kao da je priča prvi put. Šibica ovdje nije više mogla stati, govori mi i prelazi rukom preko velikog raskršća pred nama, možda i najvećeg u Ljubljani.

Sve od Hale Tivoli pa do Slovenijašporta, nastavlja otac i osvrće se prema parku Tivoli koji se nazire iza kupališta Ilirija pa zatim prema mjestu gdje je nekada davno bila trgovina Slovenijašport. Sve je bilo krcato, govori i čini se da u glavi prebrojava ljude koji su potrebni da napune taj veliki prostor. Da ne povjeruješ, kaže na kraju kao da ni danas ne može povjerovati u nešto što se dogodilo prije pedeset i pet godina.

Ne prekidam ga i ne opominjem ga da mi je tu priču već pričao. Šutim, kimam glavom i slušam kako je Jugoslavija tog dana u Hali Tivoli pobijedila Amerikance i tom pobjedom osigurala svoj prvi naslov svjetskog prvaka u košarci. Ako je gužva veća pa se tu zadržimo dovoljno dugo, otac nabroji i igrače koji su te 1970. u Ljubljani postali prvaci svijeta.