Bolni oproštaj

Jedan bolni oproštaj, dvije dobrodošlice, tri gola – sve je to stalo u prvi ovosezonski sudar dva najveća engleska kluba. I nije da smo očekivali da će biti pretjerano drugačije. Jer u ovu prvu rečenicu bi nekako trebalo progurati i još jednu stvar, a to je potvrda da je Erik Ten Hag tamo gdje je bio i na početku svog puta s Unitedom. U svojevrsnoj zabludi da napreduje, ili bar da napreduje dovoljno brzo da će imati vremena da napravi pravi rezultat na Old Traffordu.

Jer, ma koliko se on hvalio s tim lanjskim kupovima i činjenicom da je samo City bio bolji na tom planu, bolna istina koju mu ne dolazi do glave je da je prvenstvo ono što se u njegovom slučaju računa.

Ali vratimo se samoj utakmici. Dakle, jedan bolni oproštaj. Jer ne može se naći ljepša riječ za ono što se u nedjelju na velikoj sceni desilo Casemiru. Poput glumca koji je godinama briljirao u sporednim ulogama, kitio se oskarima i zlatnim palmama i berlinskim medama a onda kad je dobio priliku da igra glavnu ulogu zaboravio tekst jednom, pa još jednom, a onda na pauzi ostao da vida rane i sjeća se boljih vremena, dok je neiskusni tinejdžer Hamleta pokušavao dovući do kraja.

Jeste, nešto je trulo u državi United, i daleko od toga da je Casemiro sam krivac i daleko od toga da zaslužuje da ga se baci pod bus, ali ovo je bilo baš loše. Dva od tri gola, jedva 70% tačnih dodavanja, i potvrda zašto niko nije bio spreman preuzeti njegovu platu i ispuniti mu želju da odseli iz Manchestera, čak ni kakav bogati Arapin.

Ali koliko je Casemiro žrtva svojih nedostataka, toliko je još jedna žrtva Uniteda koji jede svoja velika pojačanja. Stalno im nedostaje taj neko, taj jedan igrač, i kada misle da su ga našli, sistem ga uništi. I zato je dobrodošlica za Manuela Ugartea druga stvar koja je obilježila ovu utakmicu. I to pitanje je da li u pozitivnom smislu. Jer Ugarte je, kao što je prije dvije godine bio Casemiro, sada taj kotačić koji nedostaje da bi, eto, sve kliknulo u Unitedu.

Da se razumijemo, Ugarte zvuči kao razuman transfer u dobro vrijeme i za dobru cijenu, ali i dalje se radi 23-godišnjaku koji je za PSG odigrao tek 37 utakmica, odnosno prije toga dvije sezone za Sporting. Dakle, s mnogo manje iskustva od Casemira ili mnogih drugih koji su došli na Old Trafford i zapeli u svojim problemima.