Ovaj tekst možete i slušati na Spotify, Apple Podcast i svim ostalim audio platformama – kao i na sajtu Velikih priča.
Tekst čita automatizirani glas, zbog čega su moguće povremene greške u izgovoru, tonu ili sentimentu. Produkcija Velike priče i Eleven Labs.
***
Podno zapadne tribine maksimirskog stadiona nalazi se spomen-ploča koja obično najveću pažnju privuče baš u svibnju, baš kao što će neupitno privući i za gotovo točno mjesec dana. „Svim navijačima Dinama za koje je rat počeo 13-V-1990. na stadionu Maksimir“ – glasi poruka s lente, koju nadgledaju uklesani naoružani vojnici – „ a završio se polaganjem svojih života na oltar domovine Hrvatske“.
Uz navedene vojnike, koji simboliziraju navijače koji su se s tribina – kako kaže i sama posveta – prebacili na front, mural sadrži i sliku nereda s nikad odigranog derbija Dinamo – Crvena zvezda, o kojem se kroz sve ove godine ispričalo puno i previše, ali najviše o tome da je tog 13. svibnja 1990. ‘simbolički počeo rat u Hrvatskoj’.
Zvonimir Boban dobro se sjeća tog dana. Imao je tek 21 godinu kada se našao okružen kaosom tog maksimirskog dana, i trenutka kada se iz oblaka suzavca i gomile urlika pred njim stvorio lik milicajca Refika Ahmetovića.
Scena u kojoj Boban nasrće na Ahmetovića i sama je ovjekovječena na nizu drugih murala diljem Zagreba; ako je tog dana za Bad Blue Boyse simbolički počeo rat, onda je Boban tim skokom na milicajca u tom narativu preuzeo simboliku prvog uzvraćenog hica. S tim će se složiti mnogi, ali da je simbolika ipak simbolika – pogotovo u sferi ratne mitologizacije – najbolje potvrđuje sama povijest.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst.
Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
