A onda su se Barsa i Real napili vode

Najviše što smo mogli poželjeti od još jednog El Clasica je – ako se ne deklarišete kao navijač jednog od dva kluba, jasno – dobra zabava. A i ovaj džedanski sudar dva (jedina) španska giganta ponudio je upravo to, ludu i zabavnu noć u kojoj smo vidjeli od svega pomalo, a da na kraju sve ostaje otvoreno i ne možemo donijeti neki veliki zaključak o onome što nas čeka u nastavku sezone.

Savršeno, zar ne?

Savršeno je, kaže Hansi Flick, bilo i prvo poluvrijeme njegovog tima. S fudbalom je dobro to što je sport trenutka; kada se desi jedna, ili još bolje serija dobrih stvari, brzo zaboravimo ono što nas i nije očaralo do tada. Kao recimo prvih pola sata ove utakmice.

Da se razumijemo, nije bilo ništa loše u njima, pogotovo iz perspektive trenera, s obzirom na način na koji su ušli u samu utakmicu. U Xabiju Alonsu je proradio unutrašnji Jose Mourniho: on je pokušao s dva velika iznenađenja za trenera Barcelone.

Prvo je doduše opravdano ljudskom greškom – u prvobitnom službenom sastavu Real Madrida bio je Arda Guler, a ne Gonzalo Garcia. To je naravno promijenjeno, ali pravo iznenađenje za Flicka trebao je biti sistem, odnosno pozicija koju je u njemu imao Tchouameni.

Alonso je izašao sa formacijom koja je bila nešto između 5-3-2 i 4-4-1-1, sa odličnim Francuzom koji je trebao biti ključ za zatvaranje prostora ispred Courtoisovog gola. I jeste, pogotovo u tih prvih pola sata; Barcelona je imala posjed, valjda negdje oko 80%, ali nije napravila niti jednu veliku šansu i djelovalo je da utakmica ide u smjeru u kojem Alonso želi.

Ali onda su se i jedni i drugi napili vode.

Suptilna introdukcija time-outa u fudbal polako dobija na svojoj važnosti. Igrači su na pola sata otpili poneki gutljaj vode, a na teren su se vratili kao da im je napitak u bocama spravljao Aspriniks.

Utakmica koja je izgledala da ima jasnu strukturu najednom se pretvorila u haos. U tri minute vidjeli smo tri šanse i jedan gol, onaj prvi Raphinhin, koji je Barceloni barem u teoriji trebao dati potvrdu nadmoći i dodatni vjetar u leđa da potpuno iskontroliše ovu utakmicu. Najednom je Real izgledao frustrirano, najednom im ništa nije polazilo za nogom i najednom je djelovalo kao da nemaju snage za otpor. Ali su imali.