Boston Celticsi nakon 16 godina čekanja opet su na vrhu. Boston je s 4:1 pobijedio Dallas Maverickse u velikom finalu i trofej Larryja O`Briena vratio u njemu dobro poznate vitrine. Ovo je ukupno 18. titula Kelta koja ih je opet učinila najtrofejnijom franšizom u povijesti NBA lige.
Celticsi su vrlo uvjerljivo odradili posao i praktički je nemoguće pronaći mrlju na njihovom putu u besmrtnost. U regularnoj sezoni su s omjerom 64-18 bili najbolja ekipa lige. Imali su najbolji napad, treću najbolju obranu i uvjerljivo najbolju koš razliku od svih ekipa. U playoffu su samo potvrdili dominaciju. U nijednoj seriji nisu gubili, ostvarili su 16 pobjeda uz samo 3 poraza s ponovno sjajnim predstavama na oba kraja parketa. Ako bi baš netko htio pronaći dlaku u jajetu i nešto prigovoriti Celticsima mogao bi to napraviti na temelju ozljeda koje su do velikog finala pogađale njihove protivnike. Jimmy Butler uopće nije igrao za Miami u prvoj rundi. U drugoj, Donovan Mitchell je odradio samo 3 utakmice od njih 5 za Cavse a Jarrett Allen nije igrao. U finalu Istoka protiv Pacersa, Tyrese Haliburton je odigrao 2 od 4 utakmice. U pitanju su najbolji igrači protivničkih ekipa, ali i Celticsi su imali svojih problema, prvenstveno sa startnim centrom Kristapsom Porziņģisom koji je nakon vrlo uspješne regularne sezone u playoffu odigrao samo 7 utakmica i 165 minuta ukupno.
Usprkos svim i olakotnim i otegotnim okolnostima Boston ništa nije spriječilo da prikažu baš dominantne predstave na svom putu do titule. Kada se sve sabere, najbolja momčad je uzela naslov. Finale protiv Dallasa je jasna potvrda njihove dominacije. Mavsi su bili kompletni a Porziņģis je odradio samo 60 minuta u seriji. Dallas je ujedno bio i pravi test ozbiljnosti i zrelosti momčadi i njenih lidera. Ekipama Kelta koje su predvodili Jayson Tatum i Jaylen Brown godinama unatrag znalo se događati da često stignu u Rim a ne vide Papu. Prije dvije godine izgubili su finale od Warriorsa. Lani su kiksali u finalu Istoka protiv Heata iako su bili favoriti. Izgubili su nekoliko finala Istoka prije toga. Bile su to ekipe kojima je uvijek nešto nedostajalo. Smatralo ih se contenderima a ustvari su bili samo pretenderi. Ili je nedostajalo talenta, ili još jedan igrač da zaokruži užu rotaciju, ili bolji plan igre u oba pravca, ili jednostavno njihovi nositelji nisu bili spremni.
Ove godine je napokon sve sjelo na svoje mjesto.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
