Smrt
Psihologija

Zbog čega nam je smrt toliki tabu?

Umesto što se pravimo da sve to baš i ne postoji, osim kad nas ošine posred glave, kako to realnost uvek lepo udesi, bolje da učimo kako da prihvatimo neizvesnost, konačnost i bol

Smrt Često se dešava da se o pokojnoj osobi više ne govori, jer bi to značilo da priznajemo smrt kao nešto što je stvarno / Ilustracija Freepik
nov 25 2024, 05:00

Podeli

Ako čitaš ovaj tekst, jedna stvar je sigurna, a to je da si živa osoba. I ja sam živa osoba, makar u trenutku dok ovo pišem. Ti i ja sigurno imamo puno zajedničkih stvari, ali morali bismo da se upoznamo da bismo ih sve spoznali. Ono što nam je sigurno, bez ikakve sumnje i zadrške, zajedničko, to je činjenica da ćemo umreti.

To se ne odnosi samo na tebe i mene, već na sve što trenutno živi (ključna reč) pod kapom nebeskom: i drveće, i ptice, i komšiju sa prvog sprata. Smrt je jedina stoprocentna izvesnost svakog života.

Ono što mi tu nije jasno jeste sledeće: kako je moguće da smo toliko smotani i zatvoreni kad je u pitanju percepcija smrti? Jasno je da je za to, sigurno, u velikoj meri odgovorna činjenica da se plašimo smrti; štaviše, ona je takozvana kraljica svih strahova. Ipak, s obzirom na to da je u pitanju nešto što je potpuno izvesno i neizbežno, zanimljivo je koliko živimo u negiranju te iste izvesnosti i neizbežnosti. Kao noj kad zabija glavu u pesak, tako se i mi ponašamo prema smrti – kao da je to nešto što se dešava samo drugima i o čemu bi bilo najbolje da nikada ne govorimo.

Pročitali ste poslednji besplatni tekst.

Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.

Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.

Velike price