Postoje ćutanja i ćutanja, ali neka bole više od drugih. U “Krameru protiv Kramera”, kada dečak pita oca da li je majka otišla zbog njega, on, između ostalog, kaže, otprilike: “Ne, bila je nesrećna i htela je da priča sa mnom. Ali ja nisam slušao.” Iako je film izuzetno kompleksan, dubok, zaista višeslojan i bavi se izuzetno važnom temom, ova rečenica govori o ignorisanju i ćutanju kao načinu komunikacije ili kao vidu kažnjavanja, u zavisnosti od motiva i ličnosti, zavisi o kome pričamo, što smo i te kako osetili na sebi tokom života.
Desilo nam se sigurno nekad da smo nekome priuštili “tretman ćutanja”, ili da nam je neko isto priredio. Možda je to nečiji obrazac ponašanja u sukobima, u razmimoilaženju mišljenja, u trenucima krize u odnosu s drugim.
Šta je “tretman ćutanjem”?
Pročitali ste poslednji besplatni članak. Da biste nastavili sa čitanjem pogledajte planove pretplate
Već imate nalog? Ulogujte se