Zanimljiva stvar koja se odigrala u zagrebačkoj i hrvatskoj javnosti proteklih dana, nakon što je javnim prostorom prostrujala vijest da je Vijeće zagrebačke gradske četvrti Gornji grad – Medveščak većinom glasova podržalo ideju da jedna od ulica u gradu ponese ime po Milki Planinc, pokazala je da hrvatsko društvo i nije toliko polarizirano kao što se na prvi pogled čini.
Ukratko, bez ulaženja u nijanse kojima ću se posvetiti kasnije, ideju su unisono odbili jednako ljudi s liberalne ljevice, kao i oni s desnice, a o radikalnoj desnici da ne govorimo, dok se ni oni na marginaliziranoj ljevici nisu pretrgnuli da obrane ideju, a ljudi iz „Možemo“ i Nove ljevice su gotovo momentalno reterirali i odbacili prijedlog koji je došao iz njihovih redova.
Iz svega navedenog možemo zaključiti da, ako se u hrvatskom društvu i na političkoj sceni ne mogu usuglasiti oko toga za šta jesu, svakako im se nije problem odlučiti za to za šta nisu. Pri čemu je opet svakome jasno da se puno više radi o ocjeni jednoga doba nego o samom liku i djelu Milke Planinc, koja je, da stvar bude tužnija, mnogima iz mlađih generacija posve nepoznata, a nije bila pretjerano zanimljiva ni onima koji se i te kako sjećaju njezinog doba.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
