Uvijek je isto. Svaka snimka mnoštva na građanskim prosvjedima, poput onih iz Beograda u petak, lansira nepogrešivo na iste koordinate u prostoru i vremenu. Večer 21. studenog 1996. godine, Trg bana Jelačića u Zagrebu i povijest u zraku. Snažan, gotovo opipljiv osjećaj da nakon ovoga više ništa neće biti isto.
Kažu da nas je bilo 120 tisuća. Bilo je to za Hrvatsku dotad nezamislivo masovno okupljanje nezadovoljnih ljudi, koji su, kako i priliči demokraciji, svoje nezadovoljstvo odlučili izraziti javno. U zemlji u kojoj je tek godinu prije završio rat, u kojoj je vlast sve čvršće stezala uzde autoritarizma, njegova masovnost je prasnula poput eksplozije. Poput opomene.
Sve zbog jednog – lokalnog – radija
Povod tako velikim prosvjedima obično budu veliki potezi vlasti koja je pretjerala ili tragedije koje duboko potresu društvo. U Zagrebu se prije 27 godina – i nikad više u Hrvatskoj poslije toga – okupilo toliko ljudi zbog jednog lokalnog radija.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
