Masa na kvadrat?

Uobičajeno je da suvremene političke zajednice funkcioniraju pod pretpostavkom podjela u društvu, u Srbiji, međutim, pretpostavka je zajednice nestanak društva u masovnoj podjeli. Posljednji su događaji demonstrirali, naime, gotovo bezostatni povratak primitivnim obrascima dvadesetostoljetnoga nametnutog omasovljenja (koje konstrukcijski ukida svaku društvenost). Ovakvo omasovljenje nije, dakako, specifičnost Srbije – pojavljuje se i ovih dana u raznim inačicama, od opetovanja izvorno-totalitarnih shema do postmodernih, light-totalitarnih populističkih igara (od Trumpa u – desničarskoj – praksi, do Chantal Mouffe u – ljevičarskoj – teoriji).

Ovaj skraćeni oris rasprave o masi i masovnosti kao suvremenome problemu ostavlja ipak ključno pitanje otvorenim, ono, naime, o tomu što zapravo sam pojam označava. Postoje brojni pokušaja odgovora na pitanje, no gotovo svi oni sadrže barem sljedeće elemente po kojima masa:

a) označuje velik broj osoba koje su određene stanovitom međusobnom sličnošću ili nekim odnosom koji je za sve njih konstitutivan, ukratko – pripadnošću naciji, vjeri, ideologiji, prostoru, itd.;
b) označuje brojne osobe koje je u masovnome stanju nemoguće međusobno razlikovati (barem za izvanika/outisdera), jer su dragovoljno utopljene u masovnost, koju time i tvore;
c) imenuje tip veze koja je neprirodna za ljude te mora biti neprestance “umjetno” (posredstvom moći) proizvođena, dakle: ideologijski zasnovanom političkom voljom iz neupitnoga središta, ili, naizgled „prirodno“, privrednom reprodukcijom masovnih životnih relacija (uniformnošću svakidašnjega, ponajprije potrošačkog života);
d) predstavlja tvorevinu koja naizgled nadomješta dva ključna oblika suvremene političke subjektivnosti, pojedinca (građanina) i puk (u smislu političkoga subjekta, tj. zajednice građana). Bitno je pritom da masa zapravo nije podobna biti subjektom, jer je po svemu rečenome nužno puki objekt.