Svi živimo “Taksistu”

Godine 1976. dvojica (budućih) klasika Novog Hollywooda – Paul Schrader i Martin Scorsese – udružit će rad i zajedno napravi “Taxi Driver” (Taksista), vjerojatno najslavniji film čitave američke kinematografije sedamdesetih. A osim što je ostao upamćen kao najvažniji američki film dekade, “Taksist” je ostao upamćen i po najupečatljivijem antijunaku cijelog novog Hollywooda. Taj antijunak je Travis Bickle (Robert De Niro), vijetnamski veteran kojeg pere PTSP, taksist koji prihvaća noćne smjene jer ga ionako mori nesanica, te razvozi noću klijente po razbludnom i dekadentnom središnjem Manhattanu.

Taj centralni Manhattan – tih godina epicentar droge, pornografije i prostitucije – predmet je opsesivne refleksije junaka filma, čovjeka kojem se polako mrači um. U jednoj sceni filma, Travis Bickle razveže dugi monolog o tome kako bi kiša trebala saprati s ulica sav taj šljam. “All the animals come out at night – whores, skunk pussies, buggers, queens, fairies, dopers, junkies, sick, venal”, veli Bickle. “Someday a real rain will come and wash all this scum off the streets.”

Film “Taksist” snimljen je godine 1975. Te godine New York City je živio u spirali kriminala i nasilja. Godišnji broj ubojstava prvi se put u povijesti popeo preko 1.600 (točnije 1.645) i premašio indeks 20 (20,83) po glavi stanovnika. Ta spirala nasilja nastavit će se do ranih 80-ih, kad će doživjeti i vrhunac godine 1981. To je godina u kojoj je u New Yorku ubijeno 1.826 ljudi, indeks će premašiti 25. Tu godinu Njujorčani pamte kao “Most Violent Year”, a taj će naslov nositi i film redatelja J. C. Chandora iz 2014. s Oscarom Isaacom u glavnoj ulozi koji nas radnjom upravo vodi u tu 1981. Film “Taksist” ukazuje nam kako u tom trenutku većina “normalnih” taksista nije ni pomišljala da bi servirala klijente po središnjem Manhattanu noću. Taj središnji Manhattan u tom je trenutku za ostatak Amerike otjelovljenje Gomore: prostor porno-kina i javnih kuća, ulične prostitucije i neometane trgovine drogom.