Kultura

Zašto je kraj Amerike uvek i svima interesantan?

"Fallout" je serija koja je "Westworld" mogla da bude. I nema takve ni na jednom od kanala

scena iz serije / Supplied by LMK / ipa-agency.net / IPA / Profimedia
apr 27 2024, 05:00

Podeli

Uvodna napomena koju moram da napravim: ovaj tekst namenjen je prevashodno svima onima koji niti znaju, niti mare da je ova serija nastala po popularnoj igrici. Zapravo, s obzirom na enormne neuspehe prethodnih adaptacija video-igara, možda je i bolje da (se pravimo da) to ne znamo.

Ipak, podeliću sa vama wiki-info da je Bethesda, produkcijska kuća koja stoji iza ove igrice, poučena pomenutim neuspesima prethodnih adaptacija tražila da autori ovog serijala ne kopiraju i ne rekreiraju nijednu od do sada postavljenih priča u igrici, već da unutar “Fallout” sveta izgrade svoju priču i likove, tako da serija bude neka vrsta ekstenzije na postojeće igrice. I to je verovatno najbolja stvar koja je ovde mogla da se desi.

Svi mi koji smo ispratili TV rimejk “Westworld” do poslednjih 1% u baterijama junaka, s razlogom smo pretrnuli kada smo čuli da će iza adaptacije da stoji isti kreativni par, koji čine Jonathan Nolan (vi se pravite da vam nisam rekao – brat Christopherov) i njegova druga Lisa Joy. Ovih dvoje, vrlo prestižnih tehnofila, očigledno sanjaju isto što i roboti-ovce i nemaju problem da slupaju stotine miliona dolara u visoko konceptualne naučnofantastične tematike koje uvek imaju dva problema: radnju grade nagomilavanjem sve komplikovanijih nebuloza i likovi im se mogu podeliti u dva tipa: kul-drvenaste i vrlo drvenaste. Zapravo, ceo njihov “kreativni problem” može se svesti na jednu stvar: oni nemaju trunke smisla za humor.

Srećom po nas, Nolan i Lisa Joy su bića vrlo artificijelne inteligencije koja žele da ostanu u biznisu. Tako su za potrebe šouranerskog vođenja posla ovde mesto sebe angažovali Grahama Wagnera (koji je zanat ispekao na pedeset epizoda “Portlandie”) i Genevu Robertson-Dworet (dva solidna profeministička uspeha, rimejk “Tomb Rider” i “Captain Marvel”). Njih dvoje zajedno uradili su sve suprotno od onoga što bi Nolan & Joy. Radnju su na epizodnom nivou debilizovali na tempo i količinu dešavanja kakvu imamo u fenomenalnom Favreauovom “The Mandalorian”. Za njenu izvedbu kreirali su glavne junake koji i kad su drvenasti to jesu iz opravdanih razloga i ne dugo. Dok skoro svi epizodni junaci zavređuju sopstvene spinofove koliko su živopisni. A kroz sve to i gde god jeste, a naročito gde god nije prilika, provučen je humor u pedeset nijansi crne.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.

Velike price