Stavimo li po strani formalizam i inzistiranje da Thompsonova karijera traje u kontinuitetu već tri i pol desetljeća, što jeste formalno točno, ali maši ceo fudbal, shvatit ćemo da upravo prisustvujemo fenomenu Thompsonovog trećeg dolaska među Hrvate. Krajnji ishod tog dolaska je još uvijek neizvjestan, mada teško da bi mogao biti zlokobniji od drugoga, ali je svakako u smislu prodaje ulaznica za jedan koncert već postao rekordan.
Thompson se dakle prvi put ukazao među Hrvatima na početku rata, kada je Radio Split počeo vrtiti njegovu ratničku pjesmu ‘Bojna Čavoglave’ u sedamosminskom taktu i muzičkom izričaju Bijelog dugmeta, pjesmu koja je imala hitoidni balkanski potencijal i koja je započinjala ustaškim pozdravom, ‘Za dom spremni’. O nesretnoj ulozi tada mladih feralovaca u afirmaciji tog fenomena, neću pisati, ali ta činjenica već odavno kruži kao mit u javnom prostoru.
Dakle, Marko Perković Thompson, od svoje prve pjesme i pojave nije uopće krio ustaške sentimente, pa čak i ako bismo uvažili ratni kontekst i činjenicu da mu je rodno selo bilo na prvoj liniji fronte, ostaje neosporno to da je ustaštvo godinama otvoreno afirmirao u svim svojim intervjuima, da su mu brojni tekstovi pjesama bili obilježeni mržnjom prema Srbima i komunistima, da je često na koncertima izvodio ustaške budnice s koljačkim tekstovima i da je na kraju čitav svoj konačni proizvod simbolički opteretio neskrivenim asocijacijama na ustašku simboliku, samo što je u međuvremenu dovoljno cinično sazrio da je to prestao otvoreno govoriti, pretvorivši sve u ‘domoljublje’.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
