Gary Mounfield možda jest jedna od najvažnijih figura suvremene britanske pop muzike, ali kada je dragi Mani prošlog tjedna otišao tamo gdje anđeli sviraju , otišao je baš onako kako svi oni vicevi i stereotipi očekuju da jedan basist ode.
Tiho, u sjeni, uz tek šturu i osnovnu obavijest koju je javnosti predočio njegov brat: Mani je umro u 64. godini, i to je sve što trebate znati. Umjesto njega će osmrtnice ionako pisati ne samo bas-linije kojima je promijenio scenu i utjecao na generacije koje su došle iza, nego i on kao ličnost. Mani je otišao kao basist, ali pritom kao najbolji basist u povijesti moderne glazbe.
Manchester kao grad ima nešto više od pola milijuna stanovnika, ali povijesni je značaj ogroman. Priljev došljaka sa svih strana – ponajviše iz Irske – u potrazi za radom inspirirat će i Friedricha Engelsa da 1844. objavi svoju studiju života u gradu naslovljenu The Condition of the Working Class in England.
U njoj će opisivati i socijalnu dinamiku radničke klase, s lokacijama koje će i stoljeće i pol kasnije definirati moderni razvoj grada, dugo nakon industrijske revolucije.
Te će podjele biti važne i za oformljavanje The Stone Rosesa, benda koji je postao jedan od ključnih glasova modernog Manchestera i pokreta koji je gurnuo grad, a onda i zemlju, u jedan drugi vid kulturne revolucije.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
