U seriji “Nobelovac” pojavljuje se Radovan Zogović. Opasan je to lik. Njega dugo nigdje nije bilo. Mnogi su ga zaobilazili i dok je bio živ, a djelo ignorisali i nakon smrti. Sjetili bi ga se ponekad, po potrebi, uglavnom iz interesa, kako bi tumačili njegov lik ili zloupotrijebili djelo zavisno od aktuelne ideologije. Zogović je misterija sam po sebi, jer se o njega skoro niko ne otima, kao što se to čini za Njegoša ili Selimovića. A ima se oko čega otimati, jer je ostavio odlična djela.
Radovan Zogović bio je kompleksan lik, oko njega se ne spore da li je bio Crnogorac, Srbin ili Jugosloven. Njega su se uglavnom plašili i odricali. Druga su pitanja posrijedi: da li je on bio revolucionar, pjesnik, partizan, državni neprijatelj ili bundžija? To su kategorije za Zogovića, ali kad se sve uzme u obzir, ostaje samo jedno, istinito i precizno: Radovan Zogović bio je pjesnik! I to dobar pjesnik!
Robijao je prije Drugog svjetskog rata zbog ideja i komunizma. Izbacivan je iz škola, sa posla, iz gradova, ali se snalazio, radio, držao privatne časove i nije odustajao. Učestvovao je i u čuvenom sukobu na književnoj ljevici, što bi rekli, peglao se i sa Krležom. Bio je na nekoj ivici između toga da se može nazvati čvrstim karakterom ili teškim čovjekom. Kako se uzme. Ali kao pisac, bio je jak.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
