Jugozombiji sa koncerta Dugmeta u Splitu (VIDEO)

Povodom napisa u pojedinim medijima da je splitska publika negodovala zbog izvođenja pesme “Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo” i scenografije koja je uključivala trobojku, grupa Bijelo dugme i tim koji stoji iza ove turneje poslali su video na kojem se vidi kako je to zaista izgledalo.

A iz Splita se javlja Ivica Ivanišević…

***

Album “Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo” izašao je u studenom/novembru 1986. Do toga trenutka Goran Bregović je već niz godina bio najveća jugoslavenska muzička zvijezda: vozio je Jaguara, imao stan u Parizu (ej, Parizu!), a sljedeće godine će s budućom suprugom Dženanom preploviti Atlantik u, naravno, vlastitoj jedrilici. Sasvim pristojan saldo za jednog 36-godišnjeg nesvršenog studenta filozofije, zar ne?

S druge strane, Marko Perković koji će cijelu petoljetku kasnije dobiti nadimak Thompson, tada je imao okruglih dvadeset godina, mogao se pohvaliti diplomom srednje konobarske škole u Splitu, živio je u rodnim Čavoglavama (ej, Čavoglavama!) i još uvijek bezuspješno tražio pristojnog stomatologa.

Ali zašto uopće uspoređujem paneuropsku muzičku zvijezdu s čovjekom koji nigdje u Europi ne smije održati koncert? Časni sude, nisam kriv, umjesto mene, to čine hrvatski desničari koji su se našli uvrijeđenima splitskim nastupom Bijelog dugmeta. Dva tjedna ranije, u Imotskome su održana dva koncerta.

Na prvome je Thompson bio samo gost, a na drugome jedina zvijezda večeri, i oba su ispunila sve pretpostavke da ih javnost doživi kao ustaške derneke. Kao kolateralna žrtva tog okupljanja pao je i sâm Tin Ujević, izvan svake sumnje, najveći Imoćanin u povijesti, koji je na književnu scenu iskoračio dvjema zbirkama pjesama koje su napisane na tečnoj ekavici i tiskane, pače štampane na ćirilici.

Njegov kip razdragana je mladež u domoljubnoj ognjici zakitila zastavom HOS-a na kojoj se koči onaj topli, humanistički slogan “Za dom spremni!” E sad, ako se u Imotskome zbilja dogodio neonacistički Woodstock, što se onda zbilo u Splitu, pitaju se desničari, sugerirajući, valjda, kako između pjevanja jedne jedine pjesme o pokojnoj federaciji i masovnog slavljenja kvislinške paradržave ne bi trebala postojati osobita razlika.