Kultura

Dečko koji ispunjava obećanja

Miša Radivojević je uistinu autentični predstavnik autorskog filma, onog koji od reditelja traži angažovanost i autonomnost, a od dela ozbiljniji odnos prema čoveku i društvenoj stvarnosti

/ Ilustracija VP / Profimedia
okt 08 2023, 05:00

Podeli

Miloš Radivojević, taj dečko koji obećava, dobio je nagradu “Živojin Žika Pavlović”. Ne, nije greška što čoveka koji se nalazi u poznim godinama života nazivam dečkom. Ovaj vrsni reditelj i scenarista nije ostario duhom, pa kao da nije ni fizički. Čak mi se čini da je iz godine u godinu sve mlađi, gledajući ga i slušajući ovih nedelja na televiziji i čitajući novinske intervjue s njim. I zato što, po meni, ostaje večiti dečko naše kinematografije, u daljem tekstu zvaću ga kratko i onako kako mu priliči: Miša.

Veliko je priznanje i čast dobiti nagradu koja nosi ime Žike Pavlovića, jednog od lučonoša svoje epohe u svetu filma (pored Aleksandra Saše Petrovića, Dušana Makavejeva i Želimira Žilnika). Žika je, jednom rečju, bio i ostao prototip reditelja crnotalasnih filmova. Njegovi najbolji filmovi kojima je sam autor pripisivao epitet “estetika odvratnog”: Povratak (1965), Kad budem mrtav i beo (1967), Buđenje pacova (1967) i Zaseda (1969) već su ušli u antologiju jugoslovenskog autorskog filma. Uzgred, Živojin Pavlović je autor treće i poslednje storije pod naslovom “Obruč” filmskog omnibusa “Grad”, koji je rešenjem Okružnog suda u Sarajevu od 13. avgusta 1963. godine, postao prvi (i jedini) sudski zabranjeni film u SFRJ.

U intervjuu za list “Danas”, početkom septembra ove godine, Miša naziva Žiku nekom vrstom majke, i to ne samo crnom filmu nego i pristupu životu. Takođe ga smatra jednom od najmarkantnijih ličnosti u jugoslovenskom i evropskom kontekstu. Mišinog imena nema kada su u pitanju reditelji jugoslovenskog crnog talasa, filmova snimljenih između 1963. i 1972. godine, s obzirom na to da je on svoj debitantski film “Bube u glavi” snimio 1970, na zalasku ovog filmskog pokreta (ciklusa, trenda). Već u tom filmu on iskazuje svoj kritički odnos prema društvu u kome mladi ljudi, otuđeni od svoje okoline, upadaju u egzistencijalnu krizu i dovode sebe u krajnje bezizlaznu situaciju. Bilo je tu kritičke žaoke koja je pre toga bila jasno izražena kod autora crnotalasnih filmova.

Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.

Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.

Velike price