Dvodnevna manifestacija koja se ovog jula odvila u njegovom rodnom Šibeniku, u čast Arsena Dedića, pod nazivom “Čovjek kao ja”, a koja neodoljivo konceptualno podsjeća na dane Olivera Dragojevića u njegovoj Veloj Luci, imat će i ima, jasno i turističke i komercijalne učinke, ali je svejedno dobro što je pokrenuta. Jer koliko god Arsen oduvijek naginjao estradi i šlagerima, toliko je on bio veliki svestrani umjetnik, naš i Dylan i Cohen i Johnny Cash i Wilie Nelson i Paolo Conte, a zapravo ništa manji od navedenih, koji bi negdje zbog svoje autentičnosti, ozbiljnosti njegove umjetnosti, ali i danas nepopularnog srpsko-hrvatskog porijekla, ostao uvijek negdje po strani. Kao što je ostajao tokom čitave karijere. Prevelik da bi ga se prešutilo i uklonilo, a prekompleksan i previše drukčiji da bi dobio status kojeg zaslužuje, a to je nesumnjivo status najvećega ikad.
Da, vidjeli su to još u startu i instinktivno svi oni koji su to morali vidjeti i osjetiti, a najbolje je sročio još jedan sličan i svestrano talentiran lik, njegov splitsko-zagrebački Šibenčanin, Igor Mandić, koji je još u popratnoj i dosad nenadmašenoj studiji o Arsenu, pridodanoj zbirci pjesama “Brod u boci”, napisao sve što je o Arsenu trebalo napisati. Vidio je to i Džoni Štulić, koji je malo koga uvažavao, ali Arsena jeste. Vidjeli su to i oni brojni koji su mu se obraćali za pjesme, pa tako i Zdravko Čolić, kojem je između ostalog napisao kultnu “Zagrli me”. A vidio je to i još jedan genije kojeg si u svemu mogao podcijeniti, osim u nosu za genijalno i komercijalno istovremeno. Pa je tako upravo Bijelo dugme snimilo najbolju verziju Arsenovog “Lošeg vina”. Vidio je to i Gibonni puno godina kasnije, jednako kao što su vidjeli svi oni koji su se posljednjih godina njegovog života pokušali duetima ogrebati o Arsenovu magiju.
Dakle, vidjeli su to svi koji su razumijeli kakav genije živi kraj njih, ali nekako mainstream to nije vidio.
Imao sam tu sreću da sam u proljeće 2015., par mjeseci prije Arsenove smrti, otišao u Lisinski, na koncert Rade Šerbedžije, na kojem je Arsen bio najavljen kao posebni gost, koji je trebao izvesti dvije pjesme i tako nemoćan i na kraju karijere i života, u sudačkoj nadondadi, ukazati se u Lisinskom i odjahati u suton.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se