Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović dopisuju se na sajtu Velike priče u kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Mili moj Dražo,
Gledamo kako nam prijatelji odlaze, pamteći kako su oni voljeli život. Kako im se nije žurilo da se rastanu od nas, već su se borili da ostanu. Kako su žudno srkali zrak. Tako im je bio sladak da se jednostavno nisu mogli nadisati onoga zraka što je navodno bez boje, okusa i mirisa.
Dogodine će biti dvadeset godina da je umro Vasko Lipovac. Ako mene pitaš, mi u Splitu nismo imali većeg slikara od njega. Premda zapravo nije bio Splićanin, već Kotoranin, iz Škaljara, i uvijek je slikao prizore iz svog djetinjstva, kotorsku gospodu, kapetane, mornare, svećenike, svece, crkve i palače u uskom sjenovitom zaljevu i suri, kameniti Lovćen iznad njega.
Ti možda ne znaš za Vaska, ali si upoznao njegovog sina Marija Lipovca zvanog Kiko s kojim obično dolazim u Beograd. Mi kreteni bez vozačke dozvole jednako se snalazimo. Kao što ti imaš svoga druga Gutu, u čijem Renaultu Cliu veleizdajnički putuješ od protesta do protesta po gradovima Srbije, tako i ja imam moga druga Kiku, uglednog člana škaljarskog klana, da me u Opelu Insigniji vozi na književne sajmove i festivale.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
