Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”
***
Dični Dragoljube,
Uzdahneš li i ti koji put zadivljeno kad se sjetiš Bosne i Hercegovine? Ah, čudesna je to zemlja. Čuvarica znanja, kako joj ponekad tepamo. Kolijevka naše učenosti. Što bismo mi bez nje? Koliko smo samo puta čuli da je netko tamo izašao na pravi put, uozbiljio se i postao čovjek. Čak i beznadni slučajevi.
Student je bio lakomislen, rasipan, lijen. Provodio je noći po kafanama, grabio za sise hihotave konobarice i parama kitio tambure, a po danu spavao umjesto da odlazi na predavanja i piše seminarske radove. Činio se, ukratko, izgubljen za nauku. Ćaća ga već htio ispisati iz fakulteta i zaposliti kod svog kuma, u poduzeću za proizvodnju i montažu PVC stolarije, ali netko reče, hajde pokušaj u Bosni. Upiši maloga na studij poslovnog menadžmenta u Travniku, marketinga u Banjaluci ili, još najbolje, na prestižni studij informatičke tehnologije u Busovači.
I dok si trepnuo, student je doslovno procvjetao. Je li se bistre studene vode iz vrela Une napio, je li se mirisnog zraka iz tamnih i tajanstvenih smrekovih šuma nadisao, je li pobjednički duh jednog od onih moćnih orlova što tiho kruže nad snijegom pokrivenim bosanskim planinama ušao u njega, nitko ne bi znao reći. Svakako, za pola godine taj je položio više ispita nego u pet godina besplodnog zagrebačkog studiranja. U indeksu od vrha do dna sve su mu same petice.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
