Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u kolumni “Jesi li video ovo?”
Ona je pretočena i u knjigu koju možete naći u svim knjižarama
***
Dragi Petroviću, vrijedni moj udarniče,
Jednu priču često pričam, ali je zbog nekog razloga dosad nisam napisao. Bilo je to u ljeto 2007, četrdeset jednogodišnji Zoran Milanović upravo je bio izabran za predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske. Kratko zatim iz SDP-a su službeno pitali može li on dobiti tjelesnu zaštitu. Bilo je to čudno, nitko nije mogao ni zamisliti da njemu netko prijeti. Da bi bezopasni i još razmjerno nepoznati šef opozicije mogao poginuti u atentatu činilo se manje izgledno nego da bi ga nasred ulice pogodio meteor. Ipak, vlast Ive Sanadera mu je udovoljila, kako je Sanader i inače bio ljubazan tip. Milanović je uskoro dobio jednog policajca da hoda s njim.
Sprdao sam se u subotnjoj kolumni u Jutarnjem listu kako taj službenik reda i zakona mora biti zbunjen svojim novim zadatkom. Opisivao sam ga kako nešto i uplašeno gleda štićenu osobu, u sebi se pitajući – da ovaj nije možda peder?! Jer, ako se Milanoviću tek tako, nizašta zapravo, sviđa društvo muškarca skladno razvijenog tijela, to meni zvuči kao homoerotska fantazija. Psihijatrija bi, predložio sam, svakako morala istražiti takve slučajeve, zašto političari žele biti uz stasite mladiće? Mišići i pištolji, sve to meni lagano drhti u testosteronskoj omaglici. Prizor u kojem se muškarac baca na drugog muškarca da ga zaštiti svojim tijelom odličan mi je početak nekog gay pornića.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
