Svi su odlasci nesretni na svoj način

Goran Marković i Rajko Grlić, jedni od najvećih i najpoznatijih reditelja sa ovih prostora u rubrici “Jesi li snimio ovo” pisaće svakog ponedeljka o ljudima koji su uticali na njih, o filmovima, o Pragu, o Beogradu i Zagrebu, o Trstu i Los Anđelesu, o kulturi, o nama…

***

Dragi Gorane,

Prošli tjedan sam proveo u New Yorku i počeo ti o tome pisati, ali ne mogu a da ti odmah ne odgovorim na uzbudljivu mješavinu nade i straha koju si mi poslao.

Da, pratim, čitam, gledam, uživam, ali, istovremeno, kao i ti, brinem. Vraški će biti teško pretočiti taj duh slobode o kojem pišeš u tzv. „stvarnost”. Jer jednoga dana, nadam se uskoro, taj veliki maštoviti tulac (srpski žurka) mora početi komunicirati s tom stvarnošću. Ako se to ne dogodi, bajka može postati noćna mora i najveće novovjeko razočaranje građanske Srbije koja je u ovo uložila svu svoju nadu u postojanje boljeg života od ovoga koji živi.

Ali jedno je za sada sigurno: ovim što rade, oni jasno kazuju da ne misle odustati i tako lako otići iz Srbije kao što njihovi vršnjaci u velikom broju odlaze iz Hrvatske. Oni se bore za neku po njima bolju zemlju u kojoj bi očito rado živjeli. Po zadnjim anketama preko sedamdeset posto njihovih vršnjaka u Hrvatskoj ozbiljno razmišlja da ode jer ne vjeruje da će njihova zemlja ikada biti bolja. Nije im lako, ali dok svi oko njih šute nemaju drugu opciju.