Istorija

Njena kosa je pamtila

Kraljicu Sisi, Elizabetu od Bavarske, je 10. septembra 1898. godine na obali Ženevskog jezera ubio mladi anarhista Luiđi Lukeni, koji je priznao ubistvo govoreći da mu meta nije bila carica, već da je samo hteo da ubije nekoga kraljevske krvi

Romi Šnajder kao Kraljica Sisi u filmu “Sissi” iz 1955. godine / Ralf Liebhold / Alamy / Alamy / Profimedia
jul 18 2024, 05:00

Podeli

Kažu da kosa nosi simboliku lepote i moći, ali često i ženstvenosti. Verovalo se da se u njenoj dužini krije količina čovekove snage. Međutim takođe se smatra da kosa upija energiju koja nas okružuje, da ima provodničku ulogu i čuva uspomenu na osobu. Pa se tako jačina ipak ogledala u skraćivanju kose za sve one koji su pretrpeli velike životne tragedije.

U životu jedne od najlepših plemkinja koje je istorija videla njena kosa predstavljala je zaštitni simbol. Svaki portret odisao je njenim bujnim i, za to vreme, nesvakidašnjim kestenjastim pramenovima duge kose koji su u valovima padali na njena ramena i gola leđa otvoreno sečenih haljina. Vraćajući se unazad kroz istoriju Habzburške monarhije, njen život nailazio je na mnoge nesreće koje su joj nanosile puno tuge i ožiljaka. Ako kosa pamti, u ovoj priči onda po verovanju oličenja moći ona nije bila njen najveći adut, već teret. Ipak njen najdragoceniji simbol, kome je umela da posveti i čitave dane, bio je sidro teško tonu bola ali i ono po čemu je svet najviše pamti.

Elizabeta od Bavarske, poznatija kao kraljica Sisi, bila je i ostala oličenje prirodne lepote. Bila je žena cara Franca Jozefa, miljenica celog Habzburškog carstva (pogotovu Mađarske) i modna ikona tog vremena. Živela je raskošno, ali nesrećno. Previše je, tako kažu, vremena posvećivala svom spoljašnjem izgledu i lepoti koji je nažalost nisu zaštitili od sudbine.

Sisi je bila ispred svog vremena, što ju je možda i koštalo života.

Mladost Elizabete od Bavarske

Zima i kraj decembra spremali su Minhen na završetak još jedne godine i neumorno ga zatrpavale snegom koji je oštar, nemački vetar raznosio čitavim gradom. I dok su ostale porodice čekale Božić, Maksimilijan Jozef od Bavarske i princeza Ludovika Bavarska dočekali su svoje četvrto dete. Te hladne Badnje noći 24. decembra 1837. godine rodila se Elizabeta od Bavarske.

Maksimilijan i Ludovika nisu preterano marili i patili za velikim dvorovima i životom i protokolom koje te megalomanske, veličanstvene građevine zahtevaju i nose sa sobom. Zato su se i odlučili za život na selu. Tačnije za život u dvorcu na selu. Okružena prirodom i životinjama, njihova deca nisu odrasla u uslovima kakvi doliče titulama koje su nosili. Živeli su daleko slobodnije i rasterećenije.

Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price