Svakog ljeta, kad nastupi, ako se to tako može reći, sezona požara, u Bosni i Hercegovini se mogu vidjeti gotovo nadrealni prizori – vatrogasci i lokalni stanovnici na samom rubu vatrene stihije, a ponekad i kroz plamen, bore se da spasu kuće i imanja. Oprema koju koriste je iz vatrogasne praistorije: vatrogasne naprtnjače od petnaestak-dvadeset litara, kante, metle i druga priručna sredstva su gotovo jedini alat koji im stoji na raspolaganju gdje god ne mogu prići vatrogasne cisterne sa njihovim vatrogasnim crijevima, a to je tek koja desetina metara od puta.
Dok su ti ljudi, umorni i u stalnoj opasnosti od vatre, prepušteni uglavnom sami sebi, skromnim kapacitetima vatrogasnih jedinica, dotrajaloj opremi, sreći i božjoj pomoći, razne vlade izvode predstave nastojeći da ostave utisak kako nešto rade. Objavljuju kako su u stalnim zasjedanjima, donose odluke koje su ljudima na terenu uglavnom beskorisne, razmatraju dugoročne strategije i vijećaju šta je najbrže i najefikasnije moguće provesti ne bi li požari bili ugašeni. Sve to iz godine u godinu se ponavlja do tančina, a kad požarišta zalije prva kiša i ugasi vatru, vlasti zaborave požare, ugrožena područja, zaključke i strategije, pokazujući tako da te mjere nisu ni donošene s ozbiljnom namjerom da budu provedene. Tačnije, bile su privid da su institucije uz ugrožene stanovnike i da imaju kakav-takav odgovor na požare.
Rezultati takvog pristupa su pogubni. Bosna i Hercegovina nema savremena i efikasna sredstva za gašenje požara. Dok u Federaciji BiH nema nijedne specijalizovane letjelice, u Republici Srpskoj postoji vladin helikopter sasvim drugačije namjene, koji se u rijetkim slučajevima koristi za gašenje požara, ali samo u krajnjoj nuždi i sa simboličnim kapacitetima. Oružane snage Bosne i Hercegovine raspolažu s nekoliko helikoptera, koji se mogu koristiti za tu svrhu, ali je procedura dobivanja dozvole za njihovu upotrebu toliko komplikovana i neefikasna da se požari u pravilu ugase drugim sredstvima ili ih jednostavno uguši prva obilnija kiša prije nego što helikopteri dobiju saglasnost svih nadležnih institucija i službi da polete prema područjima zahvaćenim požarima. Nije rijedak slučaj da su i te saglasnosti bile sredstvo dnevnopolitičkih sukobljavanja i uslovljavanja u prizemnim političkim trvenjima u Bosni i Hercegovini.
Krajnji domet bosanskohercegovačkih institucija u tim kritičnim trenucima, pogotovo ako su ugrožena naselja, jeste to da zatraže pomoć iz susjedne Hrvatske. Dan-dva nad bosanskim, a mnogo češće hercegovačkim prostranstvima bljesnu kanaderi hrvatske civilne avijacije, uglavnom kad vatra prijeti da se proširi preko granice na hrvatsku teritoriju i ako kanaderi nisu angažovani da gase požare u svojoj zemlji, koji su u ljetnoj sezoni takođe gotovo svakodnevni.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
