Kružila je po Sarajevu u posljednjim mjesecima rata devedesetih i godinu-dvije poslije toga šaljiva priča, što bi stručnjaci za književnost rekli – humoreska, nepoznatog pripovjedača iz naroda, koja se i na prvi pogled činila prilično nerealnom, ali je bila pravi primjer tipično bosanske duhovitosti. E, u toj priči se kaže kako se tadašnji predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, u jeku rata, svojim predsjedničkim i državničkim obavezama zaputio u Goražde trošnim i dotrajalim helikopterom, sve po mraku i preko linija fronta.
Kad je završio posao, došao je vakat da se vrati u glavni grad, ali je svog pilota, koji je upravljao helikopterom, našao dobro pijanog, “pod gasom” preko svake mjere, što bi se reklo prostonarodnim rječnikom. Neugodno iznenađen tim njegovim nedoličnim i opasnim ponašanjem, dobro ga je iskritikovao, doduše biranim riječima, kako i dolikuje jednom državnom lideru, a ovaj mu je sa osmijehom “nakresanog” veseljaka uzvratio:
“E, moj predsjedniče, da ti znaš u čemu se voziš, i ti bi zgrabio ovu flašu s ‘maksuzijom’ i udrmô da ne znaš za sebe.”
Ko će sad, na ovim našim prostorima gdje je sve nesigurno, prenapuhano, preuveličano i izmaštano, znati koliko ima istine u ovoj, što bi rekli moderni novinari i pisci, urbanoj legendi i je li se sve baš tako dogodilo u to opasno doba?
Helikopter je u to ratno vrijeme, bez rezervnih dijelova i održavan improvizacijama kakve se mogu smisliti samo u ratu, mogao biti u tako razdrndanom stanju, ali teško je povjerovati da bi se neko ko vozi prvog čovjeka zemlje smio usuditi da tako uštima raspoloženje nekom prepečenicom, a da pritom zna kako mu valja za upravljač letjelice, i to u ratnim uslovima, po tami i s puno opasnosti. Ipak, pored toga što je duhovita, priča ima i jednu istinitu i značajnu poruku – čovjeku je mnogo lakše živjeti u neznanju i puno je mirniji ako nije svjestan rizika oko njega.
Prisjetih se zbog nečega te već davno zaboravljene ratne priče prije nekoliko dana, kad pročitah isto tako smiješnu vijest. Neka žena je, kažu, dvadeset godina razbijala orahe i zakucavala eksere njemačkom ručnom bombom, onom čuvenom hand-granatom iz Drugog svjetskog rata, koje se dobro sjećamo iz filmova s partizanskom tematikom – mislila da je čekić!
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
