Slatka osveta Peka Dapčevića

Nedavno je preminuo Vuk Dapčević, sin čuvenog Peka Dapčevića. Ali Vuk, iako je nosio teret oca “oslobodioca Beograda” i načelnika generalštaba, bio je dobar lik. Nije sebi karijeru gradio skandalima, kako su to radila mnoga generalska djeca sa Dedinja.

Nije se busao u prsa. Vuka Dapčevića zanimala je kamera koju je izučavao i diplomirao u Pragu. Radio je na televizijama, a živio je prilično povučeno, onako kako ga je podigao Peko Dapčević, koji ga je budio i vikendom u 7 i 30 ujutru i što bi današnjim rečnikom rekli: peglao ga da mora stalno nešto da radi. Bavio se uspješno uglavnom dokumentarnim filmom.

U malobrojnim, nepretencioznim, prilično skromnim i odmjerenim intervjuima koji su ostali iza Vuka Dapčevića bljesne po neka fantastična trivija o njegovoj porodici, a imalo je što da se kaže o Dapčevićima. Dapčevići su presjek jedne tipično partizansko-crnogorsko-jugoslovenske porodice.