Iskustvo kupovanja hlača meni je slično iskustvu izlaska na izbore. Stisnut u tijesnoj kabini/iza paravana pokušavam izabrati najbolje, iako znam da ću na koncu kupiti/zaokružiti ono što mi se čini najmanje lošim. U dućanima je, doduše, izbor neusporedivo širi i bogatiji nego na biračkim mjestima, ali u njemu mogu uživati samo zgodne, mlade, dobro građene mušterije. Mi koji nismo ništa od toga, osjećamo se frustrirani kao da je nedjeljno jutro i biramo između groznih i očajnih stranaka odnosno kandidata.
Prije nekoliko dana prvi sam put ušao u kabinu mrzovoljan i nervozan, a iz nje izašao sjajno raspoložen. Ne, nisam uspio pronaći hlače koje će mi stajati kao salivene. Kad bi i postajao takav model, nipošto ga ne bih smio kupiti, jer gospoda u mojim godinama ne traže odjeću koja uzorno slijedi njihov oblik tijela, nego ga vješto prikriva. Bilo mi je samo važno izabrati hlače u kojima neću izgledati zastrašujuće. I nekako sam ih uspio pronaći, ali to me skromno postignuće nije ispunilo milinom. Ono što me je razveselilo nije se događalo u mojoj, nego u susjednoj kabini. S druge strane zida od šperploče presvlačio se muškarac o čijoj dobi mogu samo nagađati, jer ga nisam vidio, ali po njegovome glasu imam razloga vjerovati da nije ni previše mlad ni previše star. Njega je, pak, pred kabinom čekao prijatelj, vjerojatno vršnjak, koji je vrijeme kratio pričajući mu kako su ga nedavno neki zajednički znanci strašno ugnjavili.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
