„Kažu da je Lika zemlja vukova: opora, neprijazna, siva. Zimi sjeverni vjetar sa snijegom briše trag ljudi i životinja, raznosi u magli granicu brda i dolova; ljeti, pod užarenim nebom, pukotinom zijeva crvena zemlja, vri kamenjar zmijama, jetko miriše oštra i rijetka trava. A pjeva čobanka: Oj, slobodo, alaj si krvava…“
Ovaj početak pisma majci u Zagorje, kojeg je ispisao književnik i visoki kulturni činovnik socijalističke Hrvatske, Ivan Dončević, daje možda najbolji kadar ulaska u opori svijet Like. Čudesne regije, gotovo nemjesta na putu između Zagreba i Dalmacije, za ostale, osim za ljude koji dolaze iz Like.
Regija je to, na koncu zatrovana ilegalno akumuliranim smećem iz Europe, oko čega su se digli ozbiljni prosvjedi posljednjih mjesec dana i prvi put značajnije uzdrmali Andreja Plenkovića. Lika je, međutim, koliko god bila čudesan kraj, naizgled netaknute prirode, slabo naseljena, nažalost već skoro i stotinu godina zatrovana međunacionalnom mržnjom, zločinima, s kraškim jamama koje čuvaju tajne o posljednjem počivalištu brojnih njezinih ljudi, kao i onih koji su u Liku dovoženi da bi bili smaknuti.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
