Nema gluplje stvari od sažetog prepričavanja ionako kratke priče, ali ne mogu si odoljeti. Dakle, mjesto radnje je Japan, a vrijeme netom po završetku Drugog svjetskog rata. Visoki oficir američke vojske poslan je u Tokio da bi uvjerio poraženu stranu kako se treba okaniti proizvodnje oružja. Njegovi domaćini shvaćaju zašto on inzistira na tome, ali mu pokušavaju objasniti kako bi odustajanje bacilo zemlju u duboko siromaštvo, pošto oni ne znaju proizvoditi ništa osim tenkova, aviona i topova. Gost ih, međutim, podsjeća na notorno: kako je službeni Washington neumoljiv i ne dopušta pogađanje na ovu temu.
“Ali ako postupimo kako od nas tražite, od čega ćemo onda živjeti?”, plačnim glasom pitaju ga Japanci. On se neko vrijeme premišlja, a onda mu sine: “Zašto se ne biste prebacili na proizvodnju automobila? Oni se također proizvode od čelika, baš kao i vojna oprema, slična je to tehnologija, a tko zna, možda se pokažete i dobri u tome poslu.”
Japanci kolutaju očima i sumnjičavo vrte glavama, a pripovjedač tu udara montažni rez. Priča se nastavlja trideset godina kasnije. Onaj isti američki visoki oficir danas je još viši lobist američke poslovne elite. Iznova se obreo u Tokiju i svojim domaćinima pokušava objasniti kako se moraju okaniti proizvodnje automobila jer su svojim ekonomičnim modelima zagušili tržište i prijete slomom čitave američke automobilske industrije.
Pročitali ste poslednji besplatni tekst. Da biste nastavili sa čitanjem potrebno je da se pretplatite.
Nemoj da propustiš nijednu Veliku priču.
Već imate nalog? Ulogujte se
