Da li će privredni rast biti štetan ili dugoročno održiv i poželjan, ključno zavisi od institucionalnog okruženja. Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju 2024, Daron Asemoglu (Daron Acemoglu) i Džejms Robinson (James Robinson) prave razliku između inkluzivnih institucija koje stimulišu održivi privredni rast, odnosno privredni razvoj i ekstraktivnih institucija koje ga guše.
Inkluzivne institucije su preovlađujuće u pluralističkim političkim sistemima u kojima se snažno štite individualna prava i koji nagrađuju inovacije i preduzetništvo pre svega kroz stamenu zaštitu imovinskih prava i otvorena, konkurentna tržišta. Suprotno njima, ekstraktivne institucije preovlađuju u političkim sistemima sa koncentrisanom političkom moći i ekonomskim institucijama koje rade isključivo u korist privilegovane manjine.
Primetno je da se Asemoglu i Robinson fokusiraju na institucije kojima se obezbeđuju materijalni podsticaji. Ipak, materijalni podsticaji nisu jedini faktor koji utiče na ljudsko ponašanje, pa samim tim i odluke na osnovu kojih ljudi preduzimaju akcije. Ovih faktora je ukupno četiri, odnosno da bi ljudi bili ohrabreni i stimulisani da preduzimaju aktivnosti koje doprinose privrednom razvoju oni moraju da imaju mogućnost, podsticaje, osposobljenost i šanse za produktivno delovanje.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se