U Prvi svjetski rat francuski su vojnici krenuli u crvenim hlačama. Da taj modni izbor, službeno propisan još davne 1829. godine, možda i nije baš najsretniji, upozorio je ministar obrane Adolf Messimy u sâm osvit rata, ali ga je javno mnijenje pokopalo. Njegovo zalaganje za izbor manje upadljive boje koja će se lakše sljubiti s okolišem, rafinirani su Francuzi odbacili kao prostački i uvredljiv. Uvodničar lista Écho de Paris ocijenio je, primjerice, kako “odbaciti sve što je šareno, sve što vojniku daje njegov živopisni izgled, znači ići protivno francuskom ukusu i vojnoj funkciji”. Eugčne Étienne, Messimyjev prethodnik na ministarskom položaju, bio je još izravniji u otporu skandaloznom prijedlogu. “Nikada! Crvene hlače su Francuska!”, šokiran je zagrmio.
Messimyjeva inicijativa toliko je skandalizirala javnost i izložila ga napadima da je pravo čudo kako je uspio opstati kao ministar. A onda je počeo rat. U žutim žitnim poljima francuski su vojnici drečavom bojom svojih hlača bili upadljive, lake mete i u prva su dva mjeseca padali kao pokošeno snoplje. Situacija se počela popravljati tek nakon što su uvedene nove, sivo-plave uniforme, no veliko je pitanje je li ovome modnom iskoraku kumovala gorka lekcija koju su u međuvremenu naučili ili nešto puno trivijalnije. Upravo Nijemci bili su najveći proizvođači alizarina, crvenog pigmenta koji se dobiva iz korijena biljke broć, a rat je, razumljivo, prekinuo uhodane lance opskrbe i dokinuo svaku mogućnost trgovine tom sirovinom, pa su chic Francuzi morali svoje pantalon rouge mijenjati za neusporedivo bezveznije i neupadljivije plave hlače.
Prvi svjetski rat dogodio se prije samo stotinjak godina. Sa stajališta sveobuhvatne povijesti ljudske civilizacije i uz malo slobode, mogli bismo reći da se zbio jučer. A opet, ovaj bizarni podatak o promašenom kolorističkom izboru koji je naplaćen tisućama života, zvuči kao neka pradavna epizoda. Usporedimo li neslavne crvene hlače sa suvremenim vojnim uniformama, može nam se učiniti kako u međuvremenu nije prošlo tek jedno stoljeće, nego barem tri ili četiri vijeka. A koliko su se tek u međuvremenu promijenila odnosno razvila oružja i oruđa kojima se vojnici služe.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
