Bogdan Tirnanić je tvrdio da je “američki film – pleonazam”. U toj izjavi ima sasvim dovoljno humora, zbilje i provokacije. Iako nije što je nekad bila, možemo reći i da je “francuska književnost – pleonazam”. Uvrijediće se i ljubitelji skandinavske, američke, latinoameričke, italijanske, ruske pa i srpske književnosti, ali francuska književnost odavno prevazilazi granice i kroz jezik širi kulturu. Ideja frankofonije baca svjetla daleko. Treba imati u vidu da je francuska književnost prigrlila Siorana, Kunderu, Ljosu, Amina Malufa, ali na određeni način i Florijana Zelera, Karera, Kiša i Kortasara. Nije ih otela, već im je priredila dobrodošlicu u svoju književnost i još bolje te pisce predstavila svijetu.
Jedan od takvih pisaca je i Matijas Enar. Ko god je čitao njegova djela Zona ili Busola, ili bilo koju njegovu knjigu, može smatrati Sajam knjiga u Beogradu uspješnim jer je na otvaranju govorio upravo Matijas Enar. Zemlja gost bila je Francuska, a slogan je bio “Živele knjige!” u skladu sa nesuđenim sloganom “Vive la France!”.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
