Velike priče i Nedeljnik, uz pomoć više od 200 pozvanih stručnjaka, pokreću izbor za 100 najboljih romana napisanih na jezicima našeg govornog područja, svesni svih dilema koje takva „top-lista“ može da donese, i duboko ubeđeni da će doneti mnogo toga dobrog. Više o izboru pročitajte OVDE.
Pojedinačne liste objavljujemo svakodnevno na Velikim pričama. Kako su drugi glasali pogledajte OVDE.
***
Boris Maksimović je prevodilac, urednik, izdavač i pisac iz Banjaluke. Urednik je časopisa Talas i osnivač izdavačke kuće Imprimatur. Ovo je njegov izbor:
***
Namučio me je ovaj spisak više nego što sam sebi spreman da priznam. Naravno, on je duboko lični i na njemu preovlađuju knjige koje su mene na neki presudan način oblikovale i dirnule.
Nema, na primjer, nijednog Andrića, ne zato što ga ne volim ili ne čitam, već zato što mi je od cijelog Andrića najdraži onaj njegov ciklus priča o fratrima, a najdraži mi je jer je nekako najtopliji od svega što je napisao.
U mom ličnom čitalačkom univerzumu ta toplina je beskrajno bitan parametar. Zato mi je uvijek bio draži Meša od Andrića, iako ni Meša nije baš vedar pisac, kao što mi je Šantić uvijek bio bliži od Dučića.
Za Tvrđavu s velikom dozom sigurnosti mogu da kažem da mi je vjerovatno najdraža domaća knjiga. To je bila prije deset i više godina i to će vjerovatno biti i za deset godina. Redne brojeve ispred svih ostalih knjiga treba uzeti s velikom dozom rezerve, ali Tvrđava je na prvom mjestu s razlogom.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
