Ako bi dužina životnog veka bila mera zdravlja, zašto bi manje zdrav bio onaj koji je nešto kraće ali i nešto kvalitetnije živeo? Za većinu ljudi izbor nije samo da živi duže, već da istovremeno može da uživa u dobrom kvalitetu svog života.
Premda se termin dugovečnost odnosi jednostavno na dug život, vrlo aktuelni trend dugovečnosti ili „longevityja“ u medicini obuhvata daleko širi koncept. On se pre svega odnosi na ulaganje u zdravlje, prevenciju i odlaganje obolevanja. Sem poznatih faktora poput zdrave ishrane, fizičke aktivnosti, sna, hidriranja, ograničavanja konzumacije alkohola i cigareta, te socijalizacije, susrećemo se i sa ponudom specijalnih infuzija, tretmana i programa, čuvenih „anti-ageing“ procedura, „rejuvenacije“, regeneracije, plazma terapije, peptidne, ozonoterapije, i brojnih drugih. Koliko ovde samo ima engleskih naziva! Može li očigledni nedostatak srpskih termina biti i odraz brzine razvoja i inovativnosti medicine dugovečnosti?
Razumevanje starenja i svih procesa koji ograničavaju životni vek za naučnike različitih oblasti izazov je već decenijama. Ključni iskorak u domenu ovih istraživanja napravljen je zapažanjem iz 1939. godine gde ograničenje unosa kalorija kod miševa i pacova povećava njihov životni vek. Zašto je to toliko bilo bitno? Produženje životnog veka istovremeno je povezano i sa usporenim starenjem, odnosno smanjenjem rizika od razvoja bolesti. Pedeset godina kasnije, na osnovama ovog koncepta, bilo je moguće započeti i ispitivanja na nivou humanih gena. Poslednje tri decenije, ubrzanje naučnih saznanja nameće jasan zadatak: „Reprogramirati starenje!“
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se










