Istorija Sport

Osim, Sušić, Barbarez… Lijepo je vjerovati da je to ipak moguće

Plasman na Mundijal doživljen je kao katarzično čudo i kao prilika da se ljudi ujedine oko reprezentacije. To se, pogađate, nije do kraja dogodilo. Ipak, dobronamjernim ljudima s ovih prostora je drago zbog plasmana BiH. No, sve i kad bi sve ostalo na ovakvoj aktualnoj podršci, koja je i euforična i prilična, bit će dovoljno...

Ilustracija / Velike priče/Profimedia
jun 12 2026, 07:29

Podeli

Znate te kadrove dobro, sigurno ste ih već viđali po raznim dokumentarnim filmovima, ako ih se već ne sjećate iz tadašnjih dnevnika. Ali nigdje se tako masovno i povorkom automobila nije na ulicama slavila pobjeda reprezentacije Jugoslavije u osmini finala na Mudijalu u Italiji 1990. godine, protiv Španije, kao u Sarajevu.

Moguće da bi Dejan Savićević i danas sarkastično prokomentirao da je to zbog toga što iz Željezničara samo čistačica nije dobila poziv u reprezentaciju i doista jeste istina da je ta Osimova selekcija imala do tada najsnažniji bosanskohercegovački štih, počevši od njega pa preko Davora Jozića i Faruka Hadžibegića, kojima možemo pribrojiti i Refika Šabanadžovića – rođenjem iz Crne Gore i tada igrač Crvene zvezde, ali je ime napravio na Grbavici – zatim i Mehmeda Baždarevića koji je bizarnom glupošću pljuvanja sudije na prijateljskoj utakmici protiv Norveške na Koševu, ostao bez Mundijala zbog kazne, pa do neprikosnovenog Safeta Sušića, čija je minijatura protiv Francuske i donijela odlazak na Mundijal.

Ali osim toga, u građanskom dijelu bosanskohercegovačke javnosti je još uvijek tada postojala vjera u socijalističku Jugoslaviju. Realno govoreći puno veća vjera nego što je postojala bilo gdje drugdje. I taj Mundijal u Italiji ponudio je upravo ključni dokaz za tu tvrdnju. I to ne samo zbog sarajevske proslave, nego i zbog toga što su uvjerljivo najbrojnije organizirane navijačke skupine bile iz BiH, a među njima su značajan dio činili navijači mostarskog Veleža, tj. Red Army.

Lijepa utopijska ideja, koju je sam Osim znao spominjati, o tome kako bi možda titula fudbalskih prvaka svijeta spriječila raspad zemlje i rat, bila je prethodno dva puta demantirana, prvo u Beogradu, pa u Zagrebu. Nikakav sportski uspjeh nije mogao zaustaviti lanac užasa koji se već pokrenuo, pa čak ni titula prvaka svijeta. Ali lijepo zvuči da su neki ljudi vjerovali da je to ipak moguće i jeste šteta što je taj tim zaustavljen u četvrfinalu

Ukratko, ljeta 1990. godine jesu ljudi diljem Jugoslavije (pa i u Splitu, na primer) navijali za reprezentaciju Jugoslavije, ali ona je posljednju pravu bazu imala u bosanskohercegovačkim gradovima. Upravo u onim gradovima koji će vrlo brzo postati poprišta opsada, ratnih sukoba, progona, nakon čega će iz temelja promijeniti svoju demografsku sliku, a umnogome i ideološko opredijeljenje. Ovdje primarno mislim na Sarajevo i Mostar, ali i na Banja Luku, budući da su navijači Borca također dugo nosili jugoslavenski identitet kao primarni.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.

Velike price