Svakog vikenda fudbal se vrti oko onoga što definišemo kao odlučujuće momente. Tridesetak vikenda nakon početka sezone u Engleskoj, nakon što smo prošli kroz sve te više odlučujuće i manje odlučujuće momente i na njih potrošili baš puno tinte i energije, evo nas sada na početku, u iščekivanju – odlučujućeg momenta sezone.
Ovaj put nije više stvar ni u psihologiji ni u vodi u ušima. Jer, zaključno s ovim vikendom koji je iza nas, Arsenal je i zvanično nabio vrč s mlijekom, i zvanično je, kako to Englezi vole reći, flaširao. Jer poraz od Bournemoutha nije ništa nego to; još jedno propuštanje prilike da se približi tituli prvaka, da je počne ovjeravati. I nema veze šta će biti na kraju, hoće li se Mikel Arteta izvući iz ovoga, hoće li se Arsenal dignuti, ostaće prosta činjenica da su do ulaska u 33. kolo prvenstva prosuli ogromnu prednost i to zahvaljujući prije svega sebi samima.
Ako to da su sami krivi nije potvrdila ova utakmica u subotu, ne znamo šta može potvrditi. Jer Arsenal je od prve do zadnje minute, čak i u trenucima kada je imao dobru situaciju, izgledao kao prestrašeno, uplašeno lane na ledu, ostavljeno od svakoga da se samo pokuša dokopati slobode. Djelovao je kao da se toliko nesposobno koprca i bori da samo sebi stvara blato, iz kojeg se apsolutno neće moći izvući, barem ne lako.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
