U prapostojbini Hrvata (kako vjeruju neki), Iranu, gadno se zaratilo, a u Hrvatskoj se ratuje oko Irana. Predsjednik Milanović i premijer Plenković, kao i obično, imaju posve suprotne stavove.
„Hrvatski sinovi nisu topovsko meso“, kazao je Milanović. „Ovo nije naš rat“, misli predsjednik, koji je odlučio povući vojnike iz Iraka (gdje njih sedmoro sudjeluje u NATO misiji) i Libanona (gdje je jedan Hrvat u sastavu snaga UN).
Andrej Plenković ima drugačiji stav. Hrvatska se, prema njegovu mišljenju, na taj način izolira od euroatlantskih saveznika. Premda sam nije bio u ratu (navodno zbog anemije: domovina ima milijune života a on samo jedan), vrlo je ratoboran kad su drugi u pitanju. Neprestano se zalaže za nastavak rata u Ukrajini, i podržava izraelsko-američki napad na Iran, iako se čini da hrvatsko javno mnijenje nije na njegovoj strani.
Plenkovićev ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman pokušao je pronaći „solomunsko“ rješenje. Po njemu, Hrvati u Iraku i Libanonu i nisu vojnici, nego civili u specijalnoj misiji.
„Hrvatski vojnici u Iraku ni ne nose uniformu u klasičnom smislu borbenih djelovanja“, kazao je Grlić Radman, opisujući nastalu situaciju kao „diplomatsku katastrofu“.
„Hrvatska bi zbog ovakvih poteza mogla postati ‘crna ovca’ unutar NATO-a, što bi imalo dalekosežne posljedice na sigurnosne garancije. Predsjednik Milanović se ponaša kao da smo neutralna zemlja na drugom planetu. Njegove izjave slušaju u Washingtonu, Berlinu i Parizu s nevjericom. Ovo je direktno podrivanje naše vanjske politike i strateških interesa“, rekao je ministar vanjskih poslova, no Milanović se nije pokolebao.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
